Općenito, u normalnom stanju proizvodnje, materijali ulaze u odjeljak za punjenje i odjeljak za kompresiju. Budući da je temperaturna razlika između novounesenog ekstrudera i postavljene temperature prevelika, a smični toplinski učinak nije očit, uglavnom ovisi o grijaćem prstenu koji osigurava veliku količinu vanjske topline. Dakle, grijaći prsten treba raditi bez zaustavljanja, pa se ova dva odjeljka nazivaju područje grijanja. Toplina se uglavnom osigurava kombiniranim djelovanjem vanjskog zagrijavanja i smicanja vijaka, kalandriranja i trenja.
Nakon što talina uđe u odjeljak za taljenje i odjeljak za mjerenje kroz odjeljak za kompresiju, ona je u osnovi plastificirana, pa čak i postoji višak "smične topline". Svrha kontrole temperature u ovoj fazi nije daljnja opskrba toplinom, već pravovremeno provođenje "hlađenja" kada je talina "pregrejana" kako bi se prenio višak topline.
Kada talina uđe u jezgru konfluencije i umre, učinak smične topline više ne postoji jer se talina počela mijenjati iz spiralnog gibanja promjenjive brzine u linearno ravnomjerno gibanje kada dosegne jezgru konfluencije. Kada talina dođe do kalupa duž specificirane putanje protoka jezgre konfluencije, također će potrošiti nešto topline. Kako bi se osiguralo da se talina ravnomjerno kreće duž kanala lastinog repa matrice, potrebno je dopuniti odgovarajuću toplinu. Stoga je temperatura matrice postavljena nešto višu, pa se naziva "područje izolacije".